Naručitelji radova u javnoj nabavi sve manje gledaju tko nudi najnižu cijenu, a sve se više gleda ekonomski najisplativija ponuda, rečeno je na konferenciji o javnoj nabavi građevinskih radova, koju su organizirali Hrvatska gospodarska komora i odvjetničko društvo Ljubenko & partneri.
Potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet Mirjana Čagalj istaknula je da najniža cijena nije uvjet javne nabave, nego se može obaviti prema kriteriju ekonomski najprihvatljivije ponuda, a tu su i drugi faktori poput kvalitete tvrtke, broja zaposlenih, ukupnih prihoda i drugih.
Upozorila je da se pri javnim nabavama katkad propisuju stroži kriteriji nego su potrebni, čime se ograničava velik broj tvrtki koje bi mogle sudjelovati. S druge strane, za velike projekte, poput onih koji se izvode ili će se izvoditi u željezničkom sektoru, prijavljuju se velike svjetske kompanije budući da su i projekti iznimno složeni. Rekla je i da javna nabava čini značajan dio ukupnih investicija u građevinarstvu, veliki dio ugovora, a samim time i donosi i veliki broj sporova.
Stoga je pri HGK formirana nacionalna lista rješavatelja tih sporova kako bi se omogućilo naručiteljima i izvođačima odabir provjerenih stručnjaka. Smatra da je to uobičajen, popularan i brz način rješavanja sporova, koji je i financijski prihvatljiv. S obzirom na izrazito povećanje broja sufinanciranih projekata iz sredstava EU-a, ali i složenost drugih projekata, logičan je trend porasta broja građevinskih sporova koji zahtijevaju brza rješenja radi izbjegavanja sudskih postupaka, naglasila je.
Građevinarstvo dominira u javnim nabavama
Mićo Ljubenko iz Odvjetničkog društva Ljubenko & partneri kazao je da javna nabava u Hrvatskoj čini 16 posto BDP-a, a građevinski sektor unutar toga apsolutni broj jedan. Naveo je da je ove godine primjetan porast stranih izvođača radova, ali i da je sve više projekata financirano kroz EU-ove fondove. Komentirajući sporove građevinskih tvrtki, Ljubenko tvrdi da se tvrtke najviše spore oko rokova i cijena, dodavši i da je neke stvari teško objektivno predvidjeti.
- Možemo biti najstručniji, najsavjesniji, najodgovorniji, ali tko će kome jamčiti kako će se kretati cijene na tržištu recimo 2026. godine? To danas nitko nikome ne može jamčiti, kao ni to kakvi će biti svi drugi uvjeti, pa imali smo razdoblje korone, potres i obnovu. To su dovoljno veliki dokazi da stvari mogu biti objektivno nepredvidive, ali o nama ovisi to koliko smo spremni za regulaciju nečega što može, ali i ne mora doći, naglasio je Ljubenko, dodavši da se jednako često spore i domaći i strani izvođači.
Predsjednik Uprave Ingrada Branislav Brizar također ističe kako je dobro da u posljednje vrijeme najniža cijena nije glavni kriterij u javnim nabavama, što je, tvrdi, i europska direktiva i europska praksa. Naglasio je kako je dobro ako se na neki javni natječaj javi najmanje barem sedam, osam tvrtki. Smatra da bi aktivnije trebalo poraditi na unificiranju nekih kriterija za javne naručitelje i to prema veličini projekata, vrsti projekata i sl.
Po njemu, hrvatskim tvrtkama nije problem konkurencija iz "mini" okruženja Srbije, BiH, Slovenije, Makedonije... budući da se radi o relativno malim zemljama, no problem su tvrtke iz velikih zemalja. Domaćim građevinarima to je nerijetko nelojalna konkurencija jer takve tvrtke često dobivaju poticaje tamošnjih vlada i zato mogu ponuditi nižu cijenu.